Uz srebrni jubilej – Zlatomir Bodiroža

Uz srebrni jubilej – Zlatomir Bodiroža

Poštovani čitaoci novina srpskih Mostovi,

Počastvovan sam i čini mi ne malo zadovoljstvo što mogu da vam se obratim sa nekoliko prigodnih riječi baš u ovom broju Novina srpskih „Mostovi”, kojeg štampamo u godini jubileja, dvadeset i pet godina postojanja i rada Saveza srpskih društava Slovenije. Prilika je to možda da se svi zajedno podsjetimo nekih događaja u već poodmaklom vremenu. Dvadeset i pet godina uspješnog rada značajan je jubilej  za sve koji su predano radili i još uvijek rade na opstanku i prosperitetu Saveza srpskih društava Slovenije. Neka ova moja besjeda bude ujedno i čestitka svima poznatim, manje poznatim i onim nepoznatim pregaocima koji su radili, dobro željeli i na pravi put upućivali kako bi uspješnije savlađivali sve izazove koji su nam sve ove godine stajali i još uvijek stoje na putu kao nesavladiva prepreka u ostvarivanju nasušnih potreba naše nacionalne zajednice. Nove okolnosti prouzrokovane epidemijom KOVID 19 uključujući usvojene mjere državnih organa u cilju obuzdavanja epidemije značajno su uticale na život svakog pojedinca, samim tim i zajednice u cjelini.

Suočeni sa nastalom  realnošću u rukovodstvu SSDS bili smo primorani odustati od ranije planiranog svečanog obilježavanja jubileja dvadeset i pet godina postojanja i rada SSDS. Pojavom epidemije i sa njom u vezi usvojenim mjerama Vlade Republike Slovenije  privremeno smo obustavili već započete aktivnosti očekujući skoro prevazilaženje nastalog epidemiološkog stanja i ponovni nastavak aktivnosti. Kako svi znamo epidemiološka slika  postala je slabija, a mjere Vlade  strože i rigoroznije. Bili smo primorani odustati od namjeravanog projekta održavanja svečane akademije povodom dvadeset i pet godina postojanja i rada SSDS.  Opšte je poznato da je epidemijom i mjerama Vlade za njeno obuzdavanje značajno onemogućen rad naših društava i našeg Saveza što će, sigurni smo, imati nesagledive posljedice za daljnji rad. Svjesni smo koliko će biti potrebno truda i energije da sve mnogobrojne aktivnosti u našim društvima ponovo ožive i dobiju oblik,  dimenziju i dinamiku predepidemiološkog vremena.  


Za bolje razumijevanje smatram izuzetno važnim kazati sljedeće. Savez srpskih društava Slovenije jeste najstariji Savez na području Republike Slovenije u kojeg su se samoinicijativno, dobrovoljno udružila tada, prije dvadeset i pet godina, djelujuća registrovana srpska društva u Sloveniji, kao i veliki dio društava kasnije registrovanih. Od tada pa do danas SSDS jeste krovna organizacija najvećeg broja organizovanih srpskih društava u Sloveniji. Trajanje je to vrijedno poštovanja. Teško je, skoro nemoguće, nabrojati sve aktivnosti, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je Savez krovna organizacija i samim tim artikuliše aktivnosti društava članova Saveza, a uporedo Savez se bavio pitanjima od vitalnog interesa za našu nacionalnu zajednicu. Bez aktivnosti SSDS i društava učlanjenih u Savez sigurno bi slika naše srpske nacionalne zajednice u Republici Sloveniji bila drugačija, svakako slabija. Bilo je u radu Saveza uspona i padova, to je nesporno. Rekao sam više puta, ponoviću i ovdje, da smo išli nekada krupnim, nekada sitnim koracima, ali smo uvijek ostavljali tragove. Te tragove vidjeli su i vide svi koji žele. Na ovom mjestu ne bih govorio o kulturnim aktivnostima naših društava. Te aktivnosti su mnogobrojne i o njima će govoriti sama društva. Pored, kako rekoh, mnogobrojnih aktivnosti društava, SSDS organizuje svake godine Festival srpskih folklornih ansambala Slovenije. Festival ima i kvalifikacioni karakter. Na osnovu ocjene stručnog žirija, a po propozicijama koje je usvojio Savjet Evropske smotre srpskog folklora svake godine budu izabrani ansambli koji putuju na Evropsku smotru srpskog folklora dijaspore i Srba u regionu. Ne gordimo se, ali bi bilo nepravedno ako ne podsjetim da su naša društva, odnosno ansambli, po pravilu osvajala visoka mjesta, a tri godine zaredom naši učesnici osvojili su prvo mjesto. Do tada nikome nije pošlo za rukom tri puta zaredom biti prvak na ovom prestižnom takmičenju. Nije potrebno naglašavati koliko je odjeka u našoj sredini i novoj domovini imao ovaj uspjeh. Postali smo daleko prepoznatljiviji, mnogi pripadnici naše nacionalne zajednice kao i većinski slovenački narod prepoznali su tu našu prepoznatljivu posebnost izraženu u našoj kulturi, vjeri i duhovnosti. Bez obzira što kao nepriznata nacionalna zajednica nemamo dostupa medijima, posredstvom naših novina „Mostovi”, i kako se to kaže od usta do usta, vijest o nama je obišla jedan dio makar zainteresovanih po svijetu, pa su se ređale razmjene gostovanja po Republici Srbiji, Republici Srpskoj i širom Evrope, gdje se naša omladina upoznavala, družila, sticali nova prijateljstva i razmjenjivala iskustva i sve to na milozvučnom srpskom jeziku. Postojao je i još i danas postoje poneki kada žele da ospore, minimiziraju zasluge SSDS i njegovih društava u očuvanju identiteta i pozitivne prepoznatljivosti srpske nacionalne zajednice u Sloveniji. Tada sa podništavanjem govore kako se kod nas u SSDS eto samo nešto malo igra i pjeva i da smo mi neka grupica destruktivnih staraca željni funkcije i fotelje. Nigdje se u svojoj zlobi ne dotiču da smo svi mi volonteri i sve što radimo činimo iz onih najsvetijih osjećanja prema svom narodu i svojoj bogatoj prošlosti. Kako nam reče veliki Mihajlo I. Pupin: „Ništa nije uzvišenije od čovjekove ljubavi prema svemu onome što sačinjava njegov narod”. Namjerno se zaobilazi činjenica da naša društva svake godine ulažu mnogo truda kako bi osmislili nove kulturne sadržaje i obogatili kulturna dešavanja. Tako smo ugostili mnoge dragocjene besjednike iz Srbije i Republike Srpske koji su govorili na različite teme iz istorije i književnosti srpskog naroda. Nije zanemariva činjenica da smo kroz naše projekte afirmisali različite kulturne stvaraoce, naše saplemenjake koji nisu naši članovi. Godinama smo bili, a biće tako i u buduće, podrška mnogim stvaraocima iz redova  našeg naroda koji žive, rade i stvaraju u Sloveniji. I to je naše poslanstvo. Seminare koje smo organizovali posjećuju brojni mladi ljudi  iz Slovenije, a po pravilu i iz zemalja okruženja (Italije, Austrije, Njemačke…, pa čak i iz Kanade ) gdje stiču potrebna znanja i tako obogaćeni postaju spremniji i slobodniji u izražavanju svojih kulturnih sadržaja, a jako bitno i po pravilu u svojim sredinama organizuju vlastite seminare i predavanja na kojima bitno doprinose edukaciji i interesovanju za kulturnu naše bogate kulturne baštine. Naše novine „Mostovi” redovno izdajemo u skladu sa raspoloživim sredstvima i uz nesebičan trud i zalaganje glavnog i odgovornog urednika. Prepoznali su naš trud i zalaganje u institucijama matične i domicilne države, ali ne baš u mjeri koliko bi trebali i sa skromnim materijalnim sredstvima pomažu realizaciju naših projekata. Imamo razumijevanja i za njih.  Zaista realnost je današnjeg vremena da su populisti u naletu i na sceni sa raznoraznim propagandnim floskulama. Nama zaista veliki problem stvaraju, kako sam nekoliko puta kazao, pojave tih raznih bujica koje nikada nisu postale rijeke, a redovno su ostavljale tragove svog rušilačkog pohoda. Mnogi žele da se pokriju mrakom propagande, ne sjećajući se ili ne poznajući Hristove riječi: „Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati”. Kažu za vizantijskog imperatora Konstantina Porfirogenita, da je kazao, još u sedmom vijeku; „Kada bi ovi Sloveni bili složni, onda nama ne bi bilo više mjesta na ovim prostorima. Sreća naša što su oni nesložni, pa zbog toga neće moći da ostvare svoje planove i ciljeve…”  Mi ipak duboko vjerujemo da će se sve izbistriti i biti na svome mjestu. Potrebno je strpljenja, upornog rada i da svi mi, svako od nas prvo krenemo od sebe.


Mi smo samo spona prošlosti i budućnosti

Potrebno je i na ovom mjestu kazati da smo mi kao krovna organizacija redovno bili pozivani i učestvovali na različitim skupovima na kojima je bilo govora o nepriznatim nacionalnim zajednicama u Republici Sloveniji gdje i mi na našu žalost spadamo i dijelimo status sa drugim narodima nekada nam zajedničke države. Stavljeni smo u isti red, mada, ako bi bilo više volje za istorijskim pamćenjem i osvježavanjem istorijskih sjećanja na ovim prostorima, ne bi bilo teško shvatiti našu posebnost i zasluge naših predaka i žrtve koju su podnijeli za ovu sredinu, pa ako hoćete i ovu državu. Ako svi drugi, namjerno ili slučajno to zaboravljaju, mi ne smijemo i vjerujem da nećemo. Mi smo samo spona prošlosti i budućnosti i treba da činimo tako da se ne stidimo pred licem predaka svojih niti da se potomci naši budu morali stidjeti za nas ili zbog nas.

Savez srpskih društava Slovenije aktivno radi zajedno sa Savezima ostalih nepriznatih nacionalnih zajednica na rješavanju ključnog pitanja ili kako mi često kažemo pitanja svih pitanja. To je priznavanje statusa nacionalne manjine našoj nacionalnoj zajednici u Sloveniji. To je ključno pitanje, jer znamo da bi dobijanje statusa nacionalne manjine značilo ostvarivanje kolektivnih prava naše nacionalne zajednice i omogućilo sistemsko rješenje u očuvanju identiteta, jezika i sveukupne kulturne različitosti na ovom prostoru. Još 2002. i 2003. godine aktivno smo bili uključeni u istraživanja koja je vodio Institut za etnička pitanja Republike Slovenije. Projekat je vođen pod imenom „Položaj i status pripadnika naroda nekadašnje Jugoslavije u Republici Sloveniji”. Zajedno sa ostalim nepriznatim zajednicama ispostavili smo ključne probleme u radu naših društava i naše nacionalne zajednice. I po završenom istraživanju nastavili smo naše aktivnosti po tom pitanju i to traje još i danas. Mnogo je bilo razgovora, sastanaka sa predstavnicima države, Vlade Republike Slovenije, Parlamenta i predstavnika političkih stranaka koje su nas primale na razgovor. Najviše razumijevanja pokazali su na Ministarstvu za kulturu i Ministarstvu za školstvo, nauku i sport. Ipak, redovno su nam odgovarali da ne postoji zakonska osnova za konkretne aktivnosti koje bi dovele do rješenja našeg problema i priznanja statusa nacionalne manjine. Bili smo prisutni i na Okruglim stolovima Komisije za borbu protiv rasizma i netolerancija u Savjetu Evrope (ECRI). Godine 2007. prilikom svoje treće posjete Sloveniji ECRI je u svom izvještaju zapisala da mora Republika Slovenija na odgovarajući način riješiti manjinsko pitanje u pripadnika naroda i narodnosti nekadašnje zajedničke države SFRJ koji žive u Sloveniji. Sličnih susreta sa predstavnicima međunarodnih asocijacija koje djeluju na području očuvanja manjinskih i ljudskih prava bilo je u proteklim godinama zaista mnogo.  Svaki put smo ispostavljali istu problematiku, što su te međunarodne komisije zapisivale i u svojim izvještajima slale na odgovarajuće adrese slovenačke države. Tek na početku 2010. godine smo zajedno sa ostalim nepriznatim etničkim zajednicama naišli  na ozbiljniju podršku nekih poslaničkih grupa, prije svega Socijalnih demokrata, Mirana Potrča i Janje Klasinc. Godinu dana intenzivnih razgovora sa poslaničkim grupama parlamentarne pozicije, kasnije i opozicije je u Parlamentu Republike Slovenije 1. februara 2011. godine usvojena Deklaracija Republike Slovenije o položaju narodnih skupnosti pripadnikov narodov nekdanje SFRJ v Republiki Sloveniji.  Vrijednost pomenute Deklaracije, u čijem donošenju smo aktivno učestvovali, jeste da smo po prvi put službeno imenovani da smo Srbi, politički smo priznati da smo nacionalna zajednica. Prije usvojene Deklaracije svrstavani smo i nazivani raznim imenima Doseljenici, Drugi, Neslovenci, Ćifuri…itd. Po usvajanju Deklaracije i na njenoj osnovi iste godine formiran je Savjet Vlade RS za pitanja nacionalnih zajednica nekadašnje SFRJ u Sloveniji. Od tada pa do danas redovno SSDS, kao i drugi Savezi imenujemo predstavnika u taj Savjet Vlade. Svakom promjenom Vlade na novo se konstituiše Svjet kojeg sačinjavaju šest predstavnika Vlade i šest predstavnika nepriznatih nacionalnih zajednica. Iz svake po jedan.

Stari putevi – novi horizonti, emisija u kojoj govori Zlatomir Bodiroža

Pored navedenih aktivnosti u godinama iza nas SSDS aktivno se bavio humanitarnim radom kako kroz lokalne aktivnost društava tako i one zajedničke koje je Savez koordinirao. Jedna od najzapaženijih svakako je 2014. godine za vrijeme katastrofalnih poplava koje su zahvatile Republiku Srbiju i Republiku Srpsku odnosno BiH. Ta akcija trajala je desetak dana i po obimu prikupljene i isporučene pomoći prevazišla je sva očekivanja.  Na prvu informaciju o katastrofi sazvali smo hitnu vanrednu sjednicu Izvršnog odbora, pozvali na sjednicu Ambasadu Republike Srbije i BiH i u saradnji sa njima otpočeli humanitarnu akciju na više zbirnih mjesta. Radilo se danonoćno i kako rekoh rezultati su premašili sva očekivanja. Pomoć je stizala sa raznih strana, fizičkih lica i preduzeća, a uključena je bila i naša Srpska pravoslavna crkva. Potrebno je kazati i ovom prilikom odati potrebnu zahvalnost svima koji su vrijedno danonoćno radili, a ipak organizacija i koordinacija je bila iz SSDS. Impozantan broj Slovenaca se takođe odazvao ovoj humanitarnoj akciji, a u Kranju u prostorijama KD „Brdo”  pomoć je uručila lično gospođa Alenka Bratušek, tadašnja predsjednica Vlade Republike Slovenije i u razgovoru izrazila divljenje na organizovanosti te ponudila pomoć za sve što nam bude potrebno. Vjerovatno je ovolikom uspjehu ove humanitarne akcije doprinijelo veliko iskustvo većine naših društava u humanitarnom radu još iz vremena ratnih dejstava u otadžbini većine njihovih članova.

Savez srpskih društava Slovenije organizovao je mirne proteste „Poklon žrtvama agresije na Srbiju i Crnu Goru” 30. marta 1999. godine sa početkom u 17 časova ispred Srpske pravoslavne crkve u Ljubljani. Na protestu je bilo prisutno više od 20 000 učesnika koji su mirno i dostojanstveno u koloni krenuli zacrtanom putanjom ulicama Ljubljane i bez i jednog incidenta mirno se vratili pred crkvu a u 19.30 slijedilo je upisivanje u protestnu knjigu, te povratak svojim kućama.

Poštovani čitaoci, ovo moje ne baš kratko izlaganje, predstavlja samo jedan dio aktivnosti SSDS u toku ovih dvadeset i pet godina postojanja i rada. Nije moguće niti je potrebno sve napisati, ali sam ipak smatrao potrebnim ponuditi manje upućenim nešto što jasno može demantovati i postaviti na laž tvrdnju da u SSDS eto tamo neki samo to nešto malo igraju i pjevaju.

Obzirom da je ovo vjerovatno zadnji štampani broj naših srpskih novina „Mostovi”  u ovoj godini koju ispraćamo, neka mi bude dozvoljeno na kraju kazati moje želje svima vama, svima nama u godini koju dočekujemo.

Želja mi je da u godini koja dolazi svi zajedno učinimo napor, prije svega svako kod sebe i u sebi, kako bi bili kadri krenuti putem pomirenja, prepotrebnog nam zajedništva, iskrenog razumijevanja i oprosta. Oprostimo jedni drugima i ono što ne očekujemo da drugi nama oproste. Govorimo i mislimo lijepo jedni o drugima, njegujmo i razvijajmo naše duhovne i moralne vrijednosti. Sačuvajte radost u duši, mir u mislima i ljubav u srcu, bez obzira na okolnosti u kojima se nađete. Tek kada radost drugih postane naša želja i cilj koji nas čini srećnim, mi smo istinski spremni za pomoć i razumijevanje drugih.

Neka je radost od Gospoda i ljubav bližnjih uvijek sa vama.

 Zlatomir Bodiroža

podijelite sadržaj:

  1. Ostoja Šobot kaže:

    Sviđa mi se sve što je ovdje napisano i što je izgovoreno. Sve je lijepo upakovano i da kažem, na povisokom nivou. Mogu slobodno reći i profesionalno. A i govornici su zaista bili: kulturni, sažeti i sveobuhvatni. Zlatomir je iscrpno predstavio rad SSDS, a naveo je i probleme sa kojima se kao sr(b)ska, manjinska zajednica susrećemo u novoj državi. To je u prvom redu naš neriješen status, zbog navodno njihovih zakonskih zadrški, kao da zakon nije moguće promijeniti i prilagoditi. Drugi problem je i u nama samim, jer smo nejedinstveni, podijeljeni. Ta negativnost u ljudskom rodu je od samog početka. To je na neki način i Božija promisao. Tvorac je u svojoj kreaciji stvorio bića prvo u kosmosu, pa tek onda u materujalnom svijetu. Sa namjerom je stvorio i nečastivog, kako bi omogućio zlo i dobro kao ravnotežu. Kao nepotpuno biće, čovjek je potpao pod uticaj nečastivog, pa se odvojio od Svedržitelja. Sada se jadani odvajami i sami od sebe, jer smo zaboravili svoju vlastitu suštinu. To je tema koju u tančine obrađujem u svojoj trećoj knjizi. Biće nešto slično naučnoj fantastiki. Sve u svemu, dani sr(b)ske kulture u časopisu Naš Glas, iscrpno i znalački su predstavljeni.

  2. Dušan kaže:

    Poštovani čitaoci , obilježavajući godišnjicu Saveza Srba Slovenije imamo priliku da analiziramo sadašnje stanje položaja Srba u Sloveniji . Običan život našeg čovjeka zavisi od standarda u Sloveniji i od političkih odnosa u Evropi a ne od toga dali će Srbi biti priznati kao nacionalna manjina ili ne . Od toga dali će Srbi biti priznati kao nacionalna manjina imaće koristi samo određen broj ljudi koji će biti nosioci kreatori i realizatori tih ideja sa potrebnim institucionalnim mehanizmima . U Sloveniji žive Srbi sa Balkana i jedan broj Srba iz Srbije. Već su postavljeni temelji stvaranja nekih novih Srba po srbijanskom obrazcu koji teritorijalno ne pripadaju srbijanskom korpusu .Najveći uspjesi koje su postigli SKD kroz svoje aktivnosti prezentirajući svoje etničke i zavičajne kao i određene elemente srbijanske kulturne baštine smatraju se ništavnim s čim se nam daje do znanja da se moramo odreći svoga JA i prihvatiti norme koje nam se nameću .Nisam pristalica jedinstva koje nam se nameće gdje se moramo odreći svoga identiteta po jezičkom kultuloroškom ili bilo kom smislu . Potrebno je jedinstvo ali poštujući različitosti nas samih jer kako da sačuvamo sjećanja na teritorijalnu pripadnost i život naših predaka ako se toga odreknemo .

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Za odbacivanje neželjenih sadržaja koristimo Akismet. Opširnije

error: Sadržaj je zaštićen.