Marinko Jagodić Maki objavio još jednu zbirku poezije pod nazivom „Istočni prozor“

Marinko Jagodić Maki objavio još jednu zbirku poezije pod nazivom „Istočni prozor“

Promocija zbirke pjesama „Istočni prozor”, autora Marinka Jagodića Makija, održana je 13. aprila 2018. u Parohijskom domu SPCO Ljubljana. Na samom početku prisutnima se obratio autor Marinko Jagodić Maki i poželio dobrodošlicu, zahvalio se da su došli u tolikom broju a zahvalio se i starešinstvu Srpske pravoslavne crkvene opštine Ljubljana da mu je omogućeno da svoju zbirku promoviše u ovom prostoru. Zahvalio se i Branislavi Sari Mitrović i Marku Čušinu koji su priredbu „ofarbali“ vokalno-instrumentalnim bojama.

Moderator promocije bio je Dušan Jovanović koji je u svom obraćanju publici naglasio da je ovo prilika da svi zajedno promovišemo novu zbirku pjesama koja u samom svom nazivu nosi veliki simbol „Istočni prozor”. O samoj zbirci govorio je kasnije, prvo je najavio Branislavu Saru Mitrović, koja je uz muzičku pratnju Marka Čušina na harmonici, otpjevala pjesmu „Marijo slavna“, a naveo je nekoliko bitnih podataka o izvođačima ove pjesme.

Nakon toga Dušan Jovanović je, u nastavku programa, istakao: „Marinko Jagodić Maki ima do sada objavljenih sedam knjiga. U vrijeme kada smo se upoznali donosio je poneku pjesmu na uvid, pomalo stidljivo, jer, kako mi se čini, lakše mu je bilo napisati pjesmu, nego nekome pokazati, možda iz razloga što još nije imao objavljenih pjesama. Kod književnosti mnogim književnicima stajale su na putu prepreke u nastojanju da objave svoje pjesme, tako je bilo i kod Makija. Teško je bilo naći izdavača a još teže finansije, a u svemu tome bilo je i mnogo nerazumijevanja za pisanu riječ. Na sreću, Maki je uspio premostiti te prepreke i evo došao je do sedme svoje knjige, a vjerujemo da će biti i osma, deveta… Svojim pisanjem, ne samo pjesama i priča u Novinama srpskim „Mostovi”, nego i objavljivanjem članaka o srpskom jeziku i književnosti, Maki je dao veliki doprinos kulturnom stvaralaštvu i očuvanju nacionalnog identiteta Srba u Sloveniji. Naravno, njegov doprinos nije samo u tome što je pisao za „Mostove”, nego i u njegovom učestvovanju i nastupima na književnim susretima po društvima, gostovanju i nastupu u Republici Srpskoj, kao i u Srbiji, odnosno Kaću kod Novog Sada. U Makijevom pisanju prisutna je raznolikost, kako u poeziji, tako i u prozi. Njegova dva romana, „Priča železnog točka” i „Poljubac neba”, razlikuju se po svojoj tematici, „Priča železnog točka” je više autobiografsko-dokumentarni roman, dok je „Poljubac neba“ protkan sasvim drugom tematikom u kojoj glavnu riječ vodi „ljubav”, ona ljudska ljubav koja je potrebna svakome od nas. Njegove pjesničke zbirke su isprepletane kako tematikom, tako i načinom izražavanja, mada je u skoro svim prisutan Makijev način pisanja, njemu svojstven, bez kopiranja, on teži jednostavnosti i njegov jezik pisanja je razumljiv svakom čitaocu, bez obzira na to o čemu pojedina pjesma govori. Pored toga što je svoje pjesme objavio u samostalnim zbirkama, Makijeve pjesme našle su svoj prostor u dvadesetak zajedničkih zbirki, a postoje dvije vrste takvih zbiraka, jedne su koje izdaju društva i tu se ne možemo igrati koliko hoćemo, nego onoliko koliko ima sredstava, a druge su zbirke koje izađu objavom konkursa, gdje postoji selekcija. Maki ima desetak takvih knjiga – uglavnom gdje god je slao radove, bili su izabrani. Dogovorili smo se da literarni dio podijelimo u dva dijela. U prvom će Maki predstaviti svoje dosadašnje djelo (pošto vjerovatno ima onih koji se nisu susretali sa njegovim ranijim izdanjima i ovo je prilika da se upoznaju, a za one koji već znaju, da se podsjete. U drugom  dijelu će biti reč o novoj knjizi”.

Marinko Jagodić Maki pročitao je po jednu pjesmu iz svake svoje dosadašnje zbirke a spomenuo je i svoja dva romana.

U svom drugom nastupu Branislav Sara Mitrović, uz pratnju Marka Čušina, otpjevala je pjesmu „Crven cvete”.

Treba napomenuti da je zbirku pjesama „Istočni prozor” autor finansirao u potpunosti vlastitim sredstvima, a svi koji su željeli da kupe ovu zbirku, za sebe ili svoje prijatelje, mogli su je kupiti po simboličnoj cijeni, kao i ostale knjige. Kupovinom knjige pomaže se ne samo autoru, nego se daje podrška kulturi Srba u Sloveniji, a ujedno se uči našu omladina jeziku i pismu naroda kome pripadaju.

Kada uzmemo knjigu u ruke prvo nam padne u oči njen oblik i njen izgled, mnogima je to veoma važno, jer ih onda lakše privuče i unutrašnjost knjige. Sliku koja je na koricama uradio je Dušan Kondić, slikar iz Novog Sada i koja se uklapa kako u naziv zbirke tako i u njen sadržaj. U tematiku zbirke uklapaju se i citati poznatih Srba koji su predstavljeni na prvim stranicama knjige.

Treba napomenuti da je za pisanje duhovne i rodoljubive poezije potrebno poznavanje religije kojoj pisac pripada, duhovnosti svoga naroda o kome piše, kao i istorijskih događaja, barem onih najvažnijih. Maki je već kroz svoje ranije zbirke pokazao da dobro ovlada područja koja su navedena i to je jednim dijelom prouzrokovalo da su stvorene pjesme koje odišu i duhovnošću i rodoljubljem i to na način kako to pjesnik sam doživljava ali i na način da i oni koji čitaju dožive sve to možda još ubjedljivije, a to se postiže čestim čitanjem ako ne svih, onda barem pojedinih stihova.

Česta tema u Makijevim pjesmama, i ne samo njegovim, nego skoro kod svih koji pišu izvan svog mjesta rođenja, je zavičaj. Tako je i kod Makija, zavičaj je nešto neodvojivo od njega, pa to važi i za sve nas, bilo gdje da nam je zavičaj i bez obzira koliko dugo ne živimo u svom zavičaju. A sve je to pleteno jednom niti koju je teško objasniti jednom strancu a još teže kako se ta nit proteže kroz duhovnost, istoriju, zavičaj, današnje vrijeme, kako ta nit postaje i neodvojivi dio nas samih, kako nas vuče ka novim saznanjima i spoznajama.

U recenziji Mihajlo Orlović između ostaloga kaže: „Jagodićev rukopis ne počiva samo na konturama svakodnevnog doživljaja i bilježenja fragmenata, već i na vizuelnim opservacijama autora. Inovacije na planu forme uočavaju se u ovoj zbirci na nivou stiha, posebno njegove vizuelne predstave, kao i u organizaciji iskaza, neizmjeničnog približavanja i udaljavanja od standardne rečeničke konstrukcije. Sadržaj i forma se ne isključuju, već upućuju jedno na drugo. Oni se jedno u drugo prelivaju kao što se tijelo preliva u dušu, a prostor u vrijeme.”

Svoje viđenje napisao je za zbirku i dr Vaso Predojević, koji je takođe bio na promociji i koji se obratio prisutnima a iz njegove recenzije izdvajamo: „Autor snažno i nadahnuto, već na početku zbirke „Istočni prozor”, pjesmama „Hrišćanska reč” ,“Otadžbini”, „Beli anđeo”, kao i u pjesmama o srpskim svetiteljima, duboko zaorava brazdu rodoljublja, domoljublja i hristoljublja, da bi nas čitaoce i poštovaoce njegove poezije na kraju zbirke podsjetio na „Miris brazde”, odnosno svoje pjesničko nadahnuće iz tako imenovane zbirke pjesama. Svakako to znači, da pred sobom imamo zbirku pjesama već formiranog autora, već osvjedočenog poete!”

Prisutnima su se obratili i čestitali autoru na novoj zbirci Krstan Šućur, predsjednik SKD „Petar Kočić” Kranj kao i Ostoja Šobot, član istog društva, kao i Radoslav Milanović iz KPSHD „Vuk Karadžić“ Radovljica.

Marinko Jagodić Maki pročitao je šest pjesama iz zbirke „Istočni prozor“, i tako upoznao publiku sa dijelom pjesama koji se nalaze u zbirci.

Na kraju programa Sara i Marko su izveli pjesmu „Žubor voda žuborila”, a poslije toga slijedila je Makijeva završna pjesma „Ostatak od pogače”.

Publika je bila veoma zadovoljna, kako predstavljanjem zbirke i pjesama koje je autor pročitao, tako i izvanrednim nastupom Branislave Sare Mitrović, koja je svojim glasom i interpretacijom oduševila prisutne, a u mnogome joj je pomogao i Marko Čušin svojim veoma kvalitetnim i lijepim sviranjem na harmonici.

Druženje je nastavljeno uz „čašicu razgovora“.

Tekst: Dušan Jovanović

podijelite sadržaj: