Četrnaesti Dani srpske kulture otvoreni izložbom Prvi svjetski rat u slici i poetskoj riječi
21 oktobar 2018
VIJESTI, KULTURNI DOGAĐAJI
Ovogodišnja petodnevna manifestacija Dani srpske kulture u organizaciji KD brdo je otvorena izložbom fotografija 17. oktobra ove godine, u prostorima društva. Izložbu su na predlog organizatora manifestacije pripremili Duško i Danka Pevulja.
U uvodnom govoru je predsjednik KD Brdo pozdravio prisutne ukazavši zahvalnost na brojnom odazivu. Vujinović nije skrivao svoje veliko zadovoljstvo komentarišući da je jako veseo što pred sobom vidi jako veliki broj ljudi povodom ovog skupa. Označivši četrnaeste Dane srpske kulture otvorenim, predsjednik je besjedu prepustio prof. dr. Dušku Pevulji.
Profesor Pevulja, obrativši se skupu, podsjeća da je dugogodišnji prijatelj KD Brdo i da članove društva doživljava kao prijatelje. Naročito je pohvalio ideju da se ovogodišnji veliki projekat posveti stogodišnjici od završetka Prvog svjetskog rata, komentarišući da u Republici Srpskoj obilježavanje ovog epohalnog događaja nije došlo do izražaja, a kao razlog navodi aktualne državne izbore.
Pevulja u kazivanju ističe da je na samom početku bio skeptičan u toku pripreme same izložbe, imajući u vidu težinu velikog srpskog stradanja, a koju nosi opsežna tema Prvog svjetskog rata. »Možemo biti svi zajedno jako zadovoljni i uživati u ovoj izložbi koja je ipak predstavljena u svom blistavom izdanju«, navodi Pevulja. U svom daljem izlaganju je ukazao na mnoge jako značajne momente epopeje koja je od 1914. do 1918. zadesila srpski narod. Navodi veliku spremnost i požrtvovanost te herojske podvige i žrtve koje su bili spremni dati pojedinci za očuvanje svoje otadžbine upozoravajući da po njegovom mišljenju stanje nacije trenutno nije takvo. »Nama je danas sve što je više od ostavljanja daljinskog upravljača i napuštanja dnevne sobe izlazak iz zone udobnosti«, satirično u neformalnom obraćanju kazuje Pevulja.
Poetsku sliku i riječ je prof. dr. Duško Pevulja prožeo ukazivanjem na jako bitne činjenice koje ne smiju biti zaboravljene, kao što su brojna groblja srpskih vojnika: Bizert, Pariz, Zejtinlik; govorio je i o ostrvu Vido i o njegovom značaju, što priču navodi na Plavu grobnicu, poznato djelo Milutina Bojića, pjesnika koji prerano završava svoj život na početku svoje stvarateljske snage.
Naročit utisak na prisutne je ostavila pjesma koju je »mladobosanac« Gavrilo Princip urezao u ćeliji na aluminijsku posudu za hranu, koju je profesor interpretirao naglašavajući zadnja dva stiha.
Gavrilo Princip
Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema
Danas sve isto ko juče
Sutra se isto sprema.Al pravo je rekao pre
Žerajić soko sivi
Ko hoće da živi nek mre
Ko hoće da mre nek živi.